Home Žena Nove terapijske strategije u liječenju bakterijske vaginoze

Nove terapijske strategije u liječenju bakterijske vaginoze

361
0

Kombinacija antibiotika i terapijskih intervencija može pomoći pri ponovnom uspostavljanju prirodne ravnoteže vaginalne mikrobiote i spriječiti bakterijsku vaginozu povezanu s povećanim rizikom od spolno prenosivih bolesti, HIV-a i prijevremenog poroda, prema rezultatima nove studije.

Bakterijska vaginoza utječe na gotovo 30% žena u svijetu, ali trenutačno liječenje antibioticima često je neučinkovito, s visokim brojem recidiva među oboljelima. To može biti posljedica dominacije bakterijske vrste Lactobacillus iners koja potiče bakterijsku vaginozu nakon liječenja antibioticima. Međutim, znanstvenici su postigli napredak u potrazi za terapijskim rješenjem nakon što su otkrili način za smanjenje broja bakterija ove vrste pomoću inhibitora cisteina, bez utjecaja na rast dobrih bakterija.

Vaginalni trakt koloniziran je mješavinom bakterijskih zajednica, poznatih kao vaginalna mikrobiota. Kada dominira bakterijska vrsta Lactobacillus crispatus mikrobiota ima zaštitnu ulogu, dok velik broj bakterija vrste Lactobacillus iners može izazvati bakterijsku vaginozu. Znanstvenici objašnjavaju da, iako je Lactobacillus iners najrasprostranjenija i najčešća vrsta vaginalnih bakterija u svijetu, slabo je proučavana jer su znanstvenici imali poteškoća s njenim uzgojem u laboratoriju u uvjetima koji se koriste za uzgoj vrsta kao što je Lactobacillus crispatus.

Znanstvenici s Harvarda identificirali su jedinstvene nutritivne zahtjeve koji se razlikuju između bakterijskih vrsta L. iners i L. crispatus, što potencijalno omogućuje djelovanje novih terapijskih strategija na bakterijsku vrstu L. iners.

Rezultati analize više od 1200 genoma bakterijskog roda Lactobacillus u više od 300 žena na četiri kontinenta otkrili su kako niti jedna vrsta bakterija ne proizvodi vlastiti cistein.

Mjerene su koncentracije cisteina u uzorcima vaginalne tekućine kod južnoafričkih žena s visokim stopama bakterijske vaginoze. Više razine bile su povezane s mikrobiotom kojom dominiraju bakterije iz roda Lactobacillus, dok je bakterijska vaginoza bila povezana s niskim razinama cisteina. Stoga su znanstvenici utvrdili kako rast bakterija ovisi o vanjskim izvorima cisteina. Naknadnim testovima ocijenjeni su učinci spojeva za koje je poznato da inhibiraju unos cistina, a rezultati pokazuju da inhibitori unosa cistina selektivno inibiraju rast bakterijske vrste L. iners in vitro, ali ne i drugih vrsta bakterija iz roda Lactobacillus.

Kako bi procijenili učinak inhibicije rasta bakterijske vrste L. iners na okoliš mikrobiote, znanstvenici su proveli in vitro procjenu mješovitih bakterijskih zajednica, uključujući L. iners, L. crispatus i razne bakterijske vrste povezane s bakterijskom vaginozom. Uzorci su tretirani antibiotikom koji se obično koristi za liječenje ove bolesti, inhibitorom unosa cisteina ili obama spojevima. Rezultati su pokazali kako je kombinacija oba spoja omogućila da bakterijska vrsta L. crispatus učinkovitije nadmaši rasprostranjenost drugih vrsta bakterija nego liječenje samim antibiotikom.

Autori studije smatraju kako su dobiveni rezultati vrlo korisni za liječenje ovog uobičajenog, ali teško izlječivog stanja. Međutim, ističu kako neka važna pitanja još nisu odgovorena, poput toga na koji način bakterijska vrsta L. iners preuzima cistein iz okoline. To može zahtijevati razvoj snažnijih inhibitora prije nego što se ova terapijska strategija može koristiti za liječenje pacijentica.

Izvor: Nature Microbiology